Razlikujemo četiri osnovna odgojna stila:

Važno je napomenti da u stvarnom životu nema potpuno čistog odgojnog stila nego je to rezultat različitih kombinacija i situacija. Odgojni stil stvaraju roditelji u svom odnosu prema djetetu.

AUTORITATIVAN stil. Važno je istaknuti da je jaka moć roditelja, a slabije iskazivanje emocija. Tako se dijete često kritizira, zastrašuje i posramljulje. Ističu se uglavnom negativne strane djeteta. Prisutno je kažnjavanje, zabranjivanje, a velik dio komunikacije između roditelja i djeteta svodi se za zapovijedi - npr. "Ti to moraš / Ako nećeš to učiniti, bit ćeš kažnjen..." Roditeljska očekivanja su velika, roditelji očekuju da će dijete ispuniti sve zahtjeve. Dijete je uplašeno, zastrašeno, teško se uključuje u igru s vršnjacima, gubi povjerenje u okolinu i u samoga sebe. Rezultat takvog odgojnog stila jest djetetovo nisko samopouzdanje i loša slika o sebi.

VLASTOLJUBIV stil. U ovom odgojnom stilu prisutno je izražavanje osjećaja prema djetetu, ali je još uvijek naglašena moć roditelja. Vlastoljubivi stil svodi se na neprestanu kontrolu djeteta i njegovog ponašanja. Pr. - "Ja te volim, ako si ti dobar i ako slušaš!". Djeca koja su odgajana ovim odgojnim stilom, teško se osamostaljuju - tijekom odrastanja uvijek traže roditeljski savjet.

RAVNODUŠAN stil karakterizira previše slobode za dijete i nepostavljanje granica između dobrih i loših postupaka. Prisutna je emocionalna hladnoća, a time dijete ne osjeća ljubav, sigurnost i zaštitu od roditelja. Često takav odgojni stil dovede dijete do razočarenja. Najočitije je to u periodu adolescencije kada dijete iskazuje nesigurnost i izgubljenost pa se pojavljuje rizik od društveno nepoželjnih oblika ponašanja kao što su npr. razvoj ovisnosti, delikvencija i slično.

DEMOKRATSKI stil karakterizira iskazivanje osjećaja roditelja prema djetetetu i upravo na tome se temelji odgojni utjecaj na dijete. Ovaj odgojni stil smatra se najpovoljnijim za razvoj djeteta - kažnjavanje se izbjegava i traži se optimalno hvaljenje djeteteta (ni previše ni premalo), uglavnom se sukobi rješavaju dogovorom. Dijete suodlučuje što želi raditi i roditelji mu pružaju izbor između nekoliko dobrih opcija. Dijete se uključuje u život obitelji i na taj način njemu se ispunjavaju potrebe - osnovne tjelesne potrebe, potreba za ljubavlju i pripadanjem, potreba za igrom i zabavom, potreba za slobodom i potreba za osjećajem uspjeha i postignuća. Roditelji koji primjenjuju demokratski odgojni stil znaju da nisu savšeni te da mogu pogriješiti u odnosu na dijete, ali mu se onda ispričaju. Na taj način dijete uči da je pogriješiti ljudski i da postoje načini kako popraviti određeni odnos. Rezultat ovakvog odgoja jest dijete koje je samopozudano, koje ima dobru sliku o sebi, dijete koje zna razumjeti tuđe osjećaje i potrebe, zna se prilagoditi, ali tako da ne ugrozi sebe - jednom rječju, sretno dijete koje odrasta u zdravu ličnost.

DJECA UČE ONO ŠTO DOŽIVLJAVAJU

Ako dijete živi s kritikom, uči osuđivati.

Ako dijete živi s nasiljem, uči se tući.

Ako dijete živi sa strahom, uči biti zabrinutim.

Ako dijete živi sa samilošću,uči samo sebe sažalijevati.

Ako dijete živi s ismijavanjem, uči se sramiti.

Ako dijete živi s ljubomorom, uči što je zavist.

Ako dijete živi sa stidom, uči se osjećaju krivnje.

Ako dijete živi s ohrabrivanjem, uči se samopouzdanju.

Ako dijete živi u toleranciji, uči se strpljenju.

Ako dijete živi s pohvalama, uči cijeniti.

Ako dijete živi s prihvaćanjem, uči se ljubavi.

Ako dijete živi s odobravanjem, uči voljeti samoga sebe.

Ako dijete živi s priznanjem, uči da je dobro imati cilj.

Ako dijete živi s dijeljenjem, uči o velikodušnosti.

Ako dijete živi s poštenjem i pravednošću, uči da postoje istina i pravda.

Ako dijete živi sa sigurnošću, uči se vjeri u sebe i one oko sebe.

Ako dijete živi s prijateljstvom, uči da je svijet mjesto na kojem je ugodno živjeti.

Ako vi živite s mirom, vaše će dijete živjeti spokojno.

S čime živi vaše dijete?

Dorothy Law Nolte